новембар 23, 2020

Jedan dan prosecnog Srbina u SFRJ

Posted by Aleksandar D on новембар 23, 2020 with No comments




"Svakog jutra, prosečan Srbin, u demode kineskoj garderobi, ispija brazilsku kafu, seda u italijanski auto, kupi za doručak francusko pecivo, vozi ulicama asfaltiranim nemačkim parama i stigne na posao u austrijsku firmu.

Odmah uključuje japanski mini-kompjuter i na engleskom jeziku počne da obavlja radne obaveze.
A kad se vrati sa posla negde u kasnim večernjim časovima, opere ruke turskim sapunom, otvori slovenački frižider, izvadi iz njega konzerviranu američku hranu, nalije čašu portugalskog vina, upali južnokorejski televizor i uživa u latinoameričkim sapunicama, dok ga greje ruski gas.
Eto zato volim Srbiju i sve domaće!
Međutim to gore mi se nije dopalo.
Tako je u bilo kojoj koloniji, od Afrike do Zanzibara.
Robovi su svugde isti, samo se gazde razlikuju.
Međutim, nije uvek bilo tako u Srbiji, a i šire.
U stara Dobra Vremena bilo je ovako:
Svakog jutra, prosečan Srbin, u modernoj garderobi (koju su proizvodli Beko, Kluz i ostali, a koja se izvozila po celome svetu), ispija čuvenu Centropromovu kafu, seda u domaći auto koji se proizvodio i u Kragujevcu i u svakoj republici bivše Jugoslavije, kupi za doručak PKB pecivo i jogurt, vozi ulicama asfaltiranim nemačkom ratnom odštetom ili parama koje su nemački turisti ostavili na Jadranskoj obali ili od nekog Titovog bespovratnog kredita kojim nas je svet u to vreme obasipao.
I posle par minuta stigne na posao u Državnu firmu gde je bio bog i batina, odnosno Radnik Samoupravljač.
Odmah se uhvati za Iskrin Telefon i na srpskom jeziku počne da obavlja radne obaveze, bez obzira da li zove Ljubljanu, Zagreb, Skoplje, Sarajevo ili Prištinu. Ne treba mu ništa osim srpskog jezika da bi ga ceo svet razumeo.
A kad se vrati sa posla najkasnije u 2 popodne , opere ruke Merima sapunom iz Kruševca, otvori domaći frižider, izvadi iz njega ne konzerviranu hranu kao ovi robovi danas, već Njeguški pršut, Homoljski sirac i domaće Čvarke, nalije čašu dobrog Vršackog vina, upali EI Niš televizor i uživa u Domacim TV Programima , dok ga greje Spokojnost i Bezbrižnost".
- Jelena Tinska.
Izvor fotografije: @jelenatinska/IG.

новембар 15, 2020

Odrastali smo u SR Jugoslaviji (neki i u SFRJ), nakon toga u Srbiji/BiH/CG...

Posted by Aleksandar D on новембар 15, 2020 with No comments

     



Pešačili smo do škole i vraćali se sa prijateljima. Naše vreme večere je bilo u 19h.
Skinuo si školsku odeću čim si došao kući i obukao svoju odeću za igru. Morali smo uraditi domaći zadatak pre nego što su nam dopustili da se napolju igramo. Večerali smo za stolom 🍽🧃
Naš telefon je bio uglavnom u hodniku i imao je kabal u prilogu, tako da privatni razgovori nisu postojali.
TV su imali samo nekoliko kanala! Zapravo smo morali pitati pre promene kanala.
Igrali smo žmurke i lastiš, skrivali se i tražili, fudbal, košarku, izmedju dve vatre...
Boravak u kući je bila kazna i jedino što smo znali o ′′ dosadi ′′ je --- ′′ Bolje ti je da nađeš nešto da radiš pre nego što ti ja nađem!"
Jeli smo što je mama spremila za večeru ili ništa nismo jeli...
Svi su bili dobrodošli i niko nije izašao iz naše kuće gladan.
Nije bilo vode u boci, pili smo iz slavine ili baštenskog creva napolju (i svi su bili zdravi).😊
Omiljena poslastica nam je bila kriška belog hleba, mast, so i aleva paprika, ponekad i hleb sa domaćim dzemom od šljiva (bila je još ukusnija uz prijatelje) 🍞
Gledali smo crtaće subotom ujutru i vozili bicikle satima, plivali u rekama, jezerima, hodali po šumama, livadama. Peli se na drveća, jeli voće sa grana.
Nismo se ničega bojali. Igrali smo se do mraka... zalazak sunca je bio naše vreme za povratak kući (a naši roditelji su uvek znali gde smo).
Ako se neko posvađao, to je bilo trenutno i opet smo bili prijatelji sledećeg jutra.
Poštovali smo starije jer su sve naše tetke, ujaci, deke, bake i najbolji prijatelji naših roditelja, bili produžeci naših roditelja, a niste hteli da vam govore roditeljima ako ste se loše ponašali!
Ovo su bila dobra stara vremena. Toliko dece danas nikad neće znati kakav je osećaj biti pravo dete."
❤️
by Nenad Matić

Kosovo je Srbija

Kosovo je Srbija

Weather

RATKOVO WEATHER

About

Blog Aleksandra Dimica, rodjen sam u Somboru 15. oktobra 1992 , zivim i radim u Ratkovu. Trenutno studiram na Fakultetu za poslovne studije na Univerzitetu Dzon Nezbit (Megatrend Univerzitet)